• Emina Čamdžić

Pametni gradovi

Autora rada: Emina Čamdžic, BA Dipl. Arh. MA


Šta predstavlja pametni grad? Grad prekriven wi-fi pristupom, internet podacima i elektronikom ili nešto sasvim drugo? Zdrav grad? Grad koji diše? Grad koji svojim građanima produžava, a ne skraćuje život?

Ubrzani rast populacije na planeti Zemlji znači da će sve više i više ljudi živjeti u gradovima. Trenutno 54% svjetske populacije živi u urbanim područjima, postotak za koji se prema UN podacima smatra da će narasti na 66% do 2050. godine. Ovo je prema UN, evidentno na primjerima Indije, Kine i Nigerije. Promjene se dešavaju na nekoliko nivoa, to su mega-gradovi i mala urbana gradska područja, a utječu na ekonomski razvoj, stanovanje, zdravlje stanovništva i javni transport.

Uspješno urbano planiranje gdje je akcenat na samoodrživosti, elektricitetu i javnom prevozu spada u ključ održive i uspješne urbanizacije. Nedavno je objavljen novinski članak u Wired o tome da se Kina kao i njihova novinska agencija Global Times pozivaju na promjene u ekološkim mjerama. Kinezima koji se bore sa zagađenjem bliskim ovim našim, došlo je do grla i do relizacije da se nešto mora učiniti, da su promjene neizbježne.

Prema SZO ( Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji), sve iznad 20 mikrograma čestica zagađenja u metru kubnom predstavlja direktnu štetu ljudskom zdravlju. Utječe na osobe s blagim i hroničnim bolestima, npr. na osobe sa astmom, bronhitisom, a posebno na djecu i starije.

Kao rezultat ovog saznanja i situacije u kojoj 993 mikrograma toksičnih čestica u zraku gradova kao sto je Peking, Kina se probudila i traži rješenje. Predsjednik Kine je na konferenciji COP21 rekao da “ ovo nije ciljna tačka, već nova početna tačka… Države moraju tražiti najbolja moguća rješenja za ovaj problem”. I dok se Kina budi i nastoji naći rješenje, neki gradovi su već ‘smart’.

Helsinkijev prijedlog ‘mobilnosti po potrebi’ za javni gradski prevoz se čini kao dobar početak transformacije grada u pametni grad. Mobilnost po potrebi jeste plan javnog gradskog prevoza usmjeren ka korisnicima, vremenu najvećih gužvi, najčešćih destinacija i najbržeg mogućeg prevoza bilo kojim javnim prevoznim sredstvom do određene destinacije.

Ovime je Finska započela svoj ambiciozni plan za grad bez automobila do 2020, u težnji da riješi problem mobilnosti, infrastrukture i ekoloških zagađenja. Cilj ovog sistema je da služi novoj ‘konektovanoj/ Insta’ generaciji da stignu na vrijeme do mjesta odredišta, dok su u isto vrijeme ekološki osviješteni.

Na drugoj strani svijeta, Singapur ima plan postati samoodrživi grad, željan novih inovacija kao grad za sve, sa nevjerovatnim potencijalom koji već posjeduje.

U Golfskom zaljevu, Dubai- grad domaćin Expo 2020 je sve što podrazumijeva inovaciju i samoodrživost u svakom smislu. U njegovoj neposrednoj blizini se nalazi i Masdar city, grad sagrađen planski u skladu po principima energetske efikasnosti. Ima dovoljno uske ulice da se smanji korištenje klima uređaja unutar građevina, prevoz bez upotrebe goriva i koristi planska rješenja za najbolju pristupačnost određenim funkcijama.

A gdje smo mi? Sarajevo. Zenica. Doboj. Tuzla. Banja Luka.

Ono sto se dešava u ovim gradovima jeste da je nivo zagađenja ogroman. Svi se gušimo u smogu. Prema informacijama sa stranica koje se bave istraživanjem zagađenosti zraka u BiH kao npr. Hidrometeo, u Sarajevu su čestice dosegle nivo do 600 mikrograma, u Tuzli preko 800 mikrograma, u Zenici do 430 mikrograma, u Bijeljini dosežu nivo od 460 mikrograma, u Prijedoru je stanje nešto manje zagađenosti, dok u mnogim dijelovima BH jos uvijek stanice za mjerenje ne postoje ili nemaju automatski pokazivač podataka. I šta poduzimamo?

U decembru 2015. godine je u KS (Kantonu Sarajevo) donešen zakon prema kojem automobili proizvedeni prije više od 14 godina ne smiju da se upotrebljavaju zbog štetnih čestica koje ispuštaju.

Imamo li mi ‘smart’/ pametni grad? Ne. Imamo zagađene gradove. Imamo stanovnike koji ne izlaze na ulice, jer je to opasno po njihovo zdravlje. Osnovne i srednje škole su bile prinuđene da daju raspust svojim učenicima u vrijeme najveće koncentracije štetnih čestica u zraku.

Postoje li adekvatne mjere aktivnosti za budućnost? Da li su Zakon o zaštiti zraka/ vazduha I Zakon o zaštiti okoliša/ životne sredine i strategije samog monitoringa dovoljni?

Trebamo li uvesti informisanje o stanju okoliša putem smartfon aplikacija kakve postoje u Skoplju, uvesti vrijeme u kojem je osim javnog prijevoza zabranjen automobilski saobraćaj, da bi se probudila svijest o stanju okoline?

Možda bismo trebali početi od Pariza i COP 21 sa slijedećim koracima:

1. Priznati da imamo problem

2. Postaviti taj problem na zdravu osnovu želje da ga riješimo zajednički

3. Napraviti plan i staviti ga u upotrebu

4. I pri tome ne zaboraviti kakvu ulogu imaju i građevinci i arhitekte.

Pametni grad je moderan grad koji odgovara našem stoljeću. Ali to je grad koji je u službi svojih građana. Grad koji nije samo dobro povezan, nego i dobro zaštićen od zagađenja i dobro izgrađen da ne podstiče zagađenje. Zadatak arhitekata je da uvijek drže oko na budućnost grada i građana. Da nikada ne zaboravimo da grad može da raste samo ako može da diše. A s njime i njegovi građani. To je ‘smart’. To je pametni grad u svakom smislu te riječi.

Ovaj tekst je iz 2015. godine i još uvijek je relevantan, a preuzet je sa mog bloga bh-arch.blogspot.ba (bh-architecture).


34 views

© 2016 Emina Čamdžić (Eminent.Atelier) . All rights reserved. 

Unauthorized use and/or duplication of this material without express and written permission from this site’s author/ owner is strictly prohibited.

According to EU's General Data Protection Regulation (GDPR) and all other data regulation, we are committed to protecting personal data for all.